Manuela Vladić-Maštruko

Slikovnica „Bijele ribice lavandijerice” nadahnuta je i posvećena praljama iz mjesta Preka (preškim lavandijerama) s otoka Ugljana. Lavandijere su se uslužnim poslom pranja rublja bavile od davnina. Njihov posao i rad na neki su način oblikovali auru kulturnog identiteta Preka, a tragedija u kojoj je 1891. poginulo 16 lavandijera, utopivši se u olujnom moru, duboko se utkala u emocionalno tkivo zajednice. Prihvaćajući misao da se zbiljski život u bajkama može modificirati i da u većini prikazanih zbivanja možemo pronaći mogući djelić istine, priču i ilustracije zamislila sam i realizirala kao sinergiju povijesnih činjenica, tradicijskih običaja i lokalnog narječja s umjetničkom maštom. Elementi čudesnosti izmjenjuju se s uvjetima i prikazima običnog života, a napetost između zadane okosnice i kreacije razrješava se u bajkovitom epilogu.