Mejra Mujčić

Prostor ateljea slijedom nestretnih okolnosti dobio je potpuno novi oblik i vizuru. Mjesto potpuno uništeno zajedno s dvadesetogodišnjim opusom postaje „sama slika”. Jedan od posljednjih radova nastalih u ateljeu pod nazivom „Vremena od ćumura” kao da je bio početak site specifik rada, koji je izronio u cijelosti u prostoru ateljea. Oslanjajući se na zatečeno stanje, pokušavam rekonstruirati i reintepretirati prostor ili ono što je od njega ostalo i vrijeme koje ga nagriza. Arheološki iskapam i dokumentiram djelove opusa i stvaranja. Prostor postaje i nastavlja se kao slika nastala prije od čumura (ugljena), a sada od prirodnog procesa razvoja plijesni i kalcifikata. Ljepota propasti dobiva novu dimenziju i strukturalnost. Osobna priča reflektira se u trenutku u kojem se nalazimo; virus, gljivice, potres, poplave, snage prirode, krhkost, smrtnost i prolaznost onoga što stvaramo i onoga što jesmo. Grad i svijet koji je narušen, detalji ljepote koji se rađaju iz ruševina.