Petra Čargonja

Poriv za stvaranjem i umjetnički senzibilitet provlače se kroz generacije žena u mojoj obitelji kao neostvarena potreba. U svojim životima nisu imale nikoga tko bi osnažio i podržao njihov razvoj. Unatoč tome, olovka i papir bili su neizostavni rekviziti njihove svakodnevice, a zapisivanje – poezije, recepata, popisa i dosjetki – svojevrsna kompenzacija želje za materijalnošću stvaranja. Ovaj recept zapisala je moja nona Jelena pred kraj svojeg života, kad više nije mogla niti kuhati te je sve teže pamtila stvari. Njegovu repetitivnost i uzaludnost samog čina zapisivanja smatram poetičnim. Poželjela sam prepisati recept u stihove ne mijenjajući njegov sadržaj te tako iskazati zahvalnost noninu senzibilitetu koji je danas dio mene, i posthumno sudjelovati u njezinoj prvoj pjesmi.