Jelena Lečić : Yeleneska

Nikada se nisam bojala raditi korake. Radila sam ih bez obzira na to kakvu će koreografiju izazvati i što ću na kraju plesati. U 2020., u kojoj smo se svi ponovo rodili u nekom drugom svijetu, ja sam zakoračila slobodno. Nakon dvadeset godina života u kazalištu postala sam slobodna umjetnica. Slobodno sam se probudila u tom novom svijetu, u tom novom poretku pandemije, te je moje postojanje kao umjetnice postalo slobodno, a moja umjetnost dekretom zabranjena. Zatočena na terminalu vezanih letova, bila sam najslobodnija osoba na svijetu. Nisam više postojala. To jutro 2021. ona je snimala svojim telefonom. On je pitao ako što može pomoći. Bili su to oni. Oni poslani, pravi, neslučajni prolaznici na tom terminalu. Snimili smo sav taj sjaj. Kamerom telefona nastao je naručeni intermezzo blagdanskog programa. Dobila sam neke kunice s kojima ću slobodno preživjeti još mjesec dana svoje slobode. Bilo je dovoljno za bocu malo jeftinijeg vina. Popismo ga uz vatru dok su zidovi Vile Afrikanac svjedočili još jednoj priči slučajnih putnika. I bilo je sjajno. Gore ili dolje? Dolazak ili odlazak? Zatočena ili zaštićena? U svom tom sjaju posljednji put jesam tko sam. I trenutak je bio sjajan. I dalje jesam… Samo se zovem nekim drugim imenom. Hvala Kate Foley i Goranu Pleiću.