Katarina Kožul

Rad „Umivanje” jednosatni je performans u kojem u zaštitnom radnom odijelu vodom čistim fasadu zgrade Akademije primijenjenih umjetnosti, čija sam studentica. Uslijed prijavljivanja različitih nedostataka i problema nasilja upravi fakulteta na Akademiji, nakon razgovora jedna mi je rečenica ostala u sjećanju: „Ne bismo htjeli da se za ovo (nasilje) pročuje vani i da se ime Akademije uprlja.” Ta je izjava zapravo bila pokretač ovog rada i budućih intervencija izvedenih u zgradi i oko nje radi podizanja svijesti o nasilju koje je već godinama sastavni dio studiranja na Akademiji. Ovim radom propitujem svoju ulogu na fakultetu te izlaskom iz položaja studentice skrećem pozornost na probleme institucije koji su stvarni, ali nevidljivi i dobro skriveni – nasilje, nerazumijevanje, narušena prava studentica i studenata, izbjegavanje odgovornosti i manjak dijaloga.