Mila Majestic

Dok se čestice prošlosti zgusnuto ispisuju u prostoru, neovisno o vremenskim koordinatama, zahtjevi života postaju sve teži. Dok lutam u labirintu pandemije – tražim svrhu, dok lutam u labirintu odnosa – tražim ljubav, dok se vrtim u žrvnju obveza – tražim sebe. Pod teretom nedaća i gustoće životnih fragmenata iz osušenih ruku ispuštam niti i ostajem stajati na mjestu, istodobno degradirajući sve ono dobro što nosim na rudimentalne ostatke. Ironično, znam. Pritisnuta željama, osjećajima i mišljenjima nekih drugih, a koja nisu koncipirana kontra moje osobe, već ih jednostavno tako vidim… odlazim na bolovanje.